Sramota me je vise...

ivchi · Postano: uto lis 06, 2009 8:56 am Naslov: Sramota me je vise...

Drage moje...

toliko dugo sam se htjela javiti, ali nikako. Uvijek mislim - "ma sto cu se javljat pa opet necu stici nista pisat pa sve tako uokrug"...

Nadam se da ste sve dobro, djeca pogotovo. Ima li novosti, novih bebica ili se jos ceka? U svakom slucaju, svima zelim sve najljepse!!!!

Kod mene situacija pod kontrolom, mladici su dobri, veseli, zdravi...
Zadnje dvije godine su bile jako teske, znate i same da su mom tati bili dijagnosticirali rak pluca dok sam s Patrikom bila u 6-om mjesecu trudnoce. Mislili smo da ga nece docekat... A tata je pozivio sve do 7-og mjeseca ove godine... Umro je 08.07.
Ne znam sto da vam kazem, ta godina ipo od njegove dijagnoze pa do kraja je bila iznimno teska, i za njega, ali i za nas, najvise za moju mamu... Strasne muke, bolovi, rane, iz dana u dan, ja stvarno ne znam cime je on to zasluzio, ja ne znam sto ga je drzalo, ali znam da to nikome na ovome svijetu ne bih pozeljela... I jos mi je tesko kad mislim o tome, jer to nije bio moj tata, a sad su mi samo takva sjecanja u glavi, sve ono otprije tako je tesko vratiti u sjecanje... Znam da ce doci, ali tesko prihvacam nacin na koji je bolovao i na koji nas je napustio, ako je vec moralo biti tako, ako je morao umrijeti, cemu tolika muka, strasno...

Ali, cvrsto vjerujem da je nasao svoj mir, napokon, da se odmori, ispruzi noge, naspava se i da ga ne boli vise... Jer nakon svega sto je prozivio, vjerovati da je u smrti dobio manje od toga bilo bi pogubno.

Jako mi je tesko bilo, mama i ja s djecom i s njime, muz i brat s poslovima kakve imaju nisu bilu tu od velike pomoci jer nisu bili tu... Imala sam krizne momente, ali hvala bogu na djeci...

Sad se lagano vracamo u normalu, ali to ipak malo duze traje, pogotovo mojoj mami, ali uz nju smo stalno, drzimo se skupa, boljeg lijeka nema...

I kazem, djecica su dobro, ako stignem ubacim vam koju slikicu! Inace sam dosta smanjila, skoro pa prekinula s forumima, ali ima me na facebooku, s dosta cura se i tamo srecem! Tamo praznim mozak, haha! Ako ste i vi tamo, nadjite me (Ivana Soldo), bilo bi mi drago!

Ako sto treba, vicite!

Veliku pusu svima saljem, i hvala na prostoru za ovu moju malu jadikovku, jer u biti s nikim nisam bas ni pricala posebno o tome, nikad nemas vremena...

kiss

_________________

Bine · Postano: uto lis 06, 2009 1:19 pm Naslov:

zao mi je zbog tvog tate :smrc

drago mi je sto si se javila

ljubi djecicu

i svrati kad mozes
_________________
RIJAD 27.07.1997.
IMAN 20.05.2006.

*Ivana* · Postano: pet lis 09, 2009 11:14 am Naslov:

U potpunosti te razumijem jer sam i sama prosla kroz takvu situaciju. :smrc

Tuzno je i zalosno sto sve covjek prolazi.Pocivao u miru Bozijem.

Drago mi je da su djecica dobro, mogu misliti to su vec veliki decki. Ljubi ih od nas. Stavi nam koju slikicu ako stignes

voljela bi ih vidjeti.
Evo ti jedan veliki hug

od mene, drzi se budi jaka, za svoju djecu, obitelj.
_________________

Alana · Postano: sub lis 10, 2009 2:43 pm Naslov:

Ivana veliku, veliku, veeeeeliku pusu ti saljem, draga moja.
Strasno mi je zao za tatu, nisam znala da je preminuo. Primi moju sucut draga i ti i cijela obitelj. Jako mi je zao da ste to morali prezivjeti. Drzi se hrabro i dalje i kao sto kazes, djeca su nam najveca utjeha i melem.

Drago mi je da si nam se javila. Ni ja vise nisam po forumima tako puno, ali sam na Fejsu stalno, znas i sama.
Pusa tebi i tvojim deckima od Tajci!!!

_________________

Moji decki:
Steven 20-12-2001
Kalel 27-08-2006

Dobrodosli u Obiteljski kutak!! "Gost"