mirjana
 Supermama
User Online: 
Pridruľen/a: 10. 12. 2007.
Postovi: 842
Karma: Karma
|
 Postano: pet vel 08, 2008 11:49 pm Naslov: AUTIZAM - procitati da bi ste bili bogatiji |
  |
|
Holandija Šmolandija
Ako imate autisticno dete, kao ja, i ako po internetu kružite za informacijama, kao ja, pascete na jednu inspirativnu pricicu. Ide otprilike ovako: Zamislite da planirate putovanje za Italiju. Procitate sve najnovije turisticke brosure, posavetujete se sa prijateljima šta da ponesete sa sobom, i sastavite detaljan spisak mesta koja ćete posetiti na ovom velicanstvenom putovanju. Dodje i taj dan. Ukrcate se u avion, udobno se smestite sa svojim casopisima, sanjareci o tratorijama, voznjama gondolom i djelatu. Međutim, kad avion sleti otkrijete, na svoje veliko iznenadjenje, da niste stigli u Italiju – već u Holandiju. Ova iznenadna i neocekivana promena planova vas strasno uznemiri. Besnite na putnu agenciju, ali ne vredi. Izlaza nema. Posle nekog vremena, umorite se od suprotstavljanja situaciji i pocnete da otkrivate šta sve Holandija ima da ponudi. Primetite prelepe lale, ljubazne Holandjane u drvenim klompama, pomfrit sa majonezom, i pomislite: „Nije bas ono sto sam planirala, ali nije ni tako loše. Samo je drugacije.” Imati autisticno dete je navodno bas tako – ništa gore nego imati tipicno(1) dete – samo drugacije.
U vreme kada sam ja to procitala sin mi je imao skoro tri godine, još uopste nije umeo da govori, a udarao bi me vise od stotinu puta na dan. Iako sam shvatala nameru price, nisam mogla da se oduprem misli „Da li se oni sale? Nismo mi u nekoj mirnoj zemljici sa vetrenjacama na sve strane. Mi smo u zemlji pod opsadom – bezimo od bombi, pokusavamo da se ukrcamo na prepune helikoptere, potkupljujemo zvanicnike – sve vreme pitajuci se ”Šta se desilo sa našim divnim zivotom?„.
Ovo je bilo pre pet godina. Mome sinu je sad osam godina, i, mada smo se pomirili sa tim da će uvek biti autistican, vise se ne osecamo kao gradjani zemlje razorene ratom. Uz pomoć bezbroj odanih terapeuta i nastavnika, bioloskih intervencija, i beskrajne podrske naše porodice, moj sin je postao srdacan, razigrani decak koji poseduje puno lepih kvaliteta i sposobnosti. Usput smo stvorili, eto, nasu sopstvenu zemlju, sa njenim jedinstvenim tradicijama i obicajima.
Nije to ratna zona, ali nije ni Holandija. Nazovimo je Šmolandija.
U Šmolandiji, sasvim je uobicajeno lizati zidove, trljati hladne komade metala preko usana, i redjati sve svoje igracke od jednog do drugog kraja sobe. Ljubav prema drugima mozete izraziti tako što im dajete ”siljastu bradu„. ”Šiljasta brada„, to je kad se pravite kao da ćete nekog zagrliti, a onda taman kad im se priblizite, vi ih lupite bradom u rame. Onaj ko daje ”siljastu bradu„ se sjajno oseca, a onaj ko je prima ne bas toliko – ali navikne se. Gradjanima Šmolandije skroz je normalno da osecanja izrazavaju citirajuci filmove. Ako ste tuzni, mozete spustiti pogled i reci ”O, Pongo„(2). Kad se naljutite ili ste uplaseni, mozete povikati ”Neće mene sneg da zaustavi!„(3), ili ”Grofice, macke, idemo!„(4) A nekad je dovoljno reci ”A sad, nas vecerasnji film!„. U Šmolandiji nema mnogo posla, pa nasi sugradjani nalaze zanimacije gde god mogu. Skakanje satima na kaucu, pazljivo izvlacenje perja iz jastuka, histericno smejanje u krevetu u četiri ujutru, sve su to tradicionalne smolandske igre.
Najteza strana zivljenja u nasoj zemlji je kad imamo posla sa ljudima iz drugih zemalja. Mi nastojimo da se uklopimo i imitiramo njihove obicaje, ali to nam ne polazi uvek od ruke. Recimo, nama je sasvim razumljivo da jedan osmogodisnji decak iz Šmolandije ukrade vozic od deteta koje se igra za stolom Parne Lokomotive Thomas u knjizari Barnes and Noble. Ali to naravno nije razumljivo niti prihvatljivo u drugim zemljama, i tako eto mi moramo našeg osmogodisnjaka da vucemo iz radnje dok se trza i vristi, a nas pritom sve musterije gledaju ukocena, sazaljiva pogleda. Ali mi na njih ne obracamo paznju, već se koncentrisemo na izlazna vrata jer mi smo ponosna nacija. U nasoj zemlji nije neuobicajeno da jedan osmogodisnjak dohvati ženu za grudi i kaže ”Jel’ diramo gudi?„ Mi jednostavno odgovorimo, ”Ne, ne diramo gudi„, i nastavimo dalje. U drugim pak zemljama to izaziva zaprepastenje i svakojake nesporazume zbog razlicitih kultura. Recimo, vecini stranaca kad kapne voda na pantalone oni će i dalje nastaviti kako da nije ništa, dok je to izvesnim državljanima Šmolandije nedopustivo i insistirace da skinu pantalone ma gde da su, čak i ako nema drugih da se presvuku.
Druge porodice koje poznaju autizam su nam bliske i pruzaju nam utehu, ali ipak su to razlicite republike. Zajedno sacinjavamo savez država, slično Skandinaviji. Kao kad Danac razgovara sa Norvezaninom (ili, u nasem slučaju, Šmanac sa Šmorvezaninom), delimo dovoljno sličnosti u nasem jeziku i obicajima da jedne druge razumemo, ali razgovori neminovno podvlace razlike u našim tradicijama. ”Vas sin stalno bezi? Moj neće ni u toalet a da ne trazi dozvolu.„ ”Moje dete jede papir. Juče je pojeo celu kutiju od video filma.„ ”Moja cerka jede samo četiri vrste jela, i to sva bele boje.„ ”Moj sin bi da duva na svakoga.„ ”Moj sin ne podnosi da cuje reč „ne”. U kuci ne smemo nikakve negative da koristimo.„ ”Morali smo da zakljucamo video rikorder jer je sin bio opsednut dugmetom za premotavanje.„
O jednoj stvari se svi slazemo: mi smo stanovnistvo koje je sve brojnije.
Pre deset godina, jedno u 10.000 dece imalo je autizam.
Danas je razmer jedno u 250.
Nešto je strasno naopako. Iako se o uzrocima ovog porasta još uvek zestoko raspravlja, mnogi roditelji i strucnjaci veruju da je genetska predispozicija suocena sa prevelikim brojem napada iz okoline – otrovnih materija, hemikalija, antibiotika, vakcina – stvorila imunoloski haos u nervnom sistemu dece u razvoju. Jedan novinar specijalista za zdravstvo teoretisao je da su ova deca kao kanarinac u rudniku, upozorenje na sve vece opasnosti u nasoj okolini. Iako ovo svakako nije stav koji dele svi u zajednici koja se bavi autizmom, meni se čini da je istinit.
Nadam se da će istrazivaci otkriti carobni lek za kojim svi tako očajnicki ceznemo. I ja nikad neću prestati da proucavam nove tretmane i terapije koje bi mogle pomoći mome sinu. Ali sve vise i vise moji prioriteti se pomeraju sa onoga ”sto bi moglo biti„ na ono ”sto jeste„. Gledam ovu zemlju koju je stvorila moja porodica, sa svim njenim jedinstvenim obicajima, i osecam se kod kuce. Za nas, sve vreme ulozeno u izgradnju države je dobra investicija.
izvor: www.roditeljportal.com
_________________
 |
|
mirjana
Supermama
User Online:
Pridruľen/a: 10. 12. 2007.
Postovi: 842
Karma: Karma
|
| Postano: pet vel 08, 2008 11:50 pm Naslov: |
|
|
Autizam
Što je autizam?
Autizam je biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine. Obuhvaća široki spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških stupnjeva. Autisti se opisuju kao osobe koje su "u svom svijetu". Mnogi autisti koji dobro funkcioniraju opisuju dva svijeta: "svoj svijet" i "vanjski svijet". Mnogi autisti svoja iskustva opisuju kao "razmišljanje u slikama". Ozbiljne osjetne promjene prate autizam, a neki misle da su one izvor autizma te se moraju razumjeti kako bi se shvatio poremećaj.
Šira definicija
Autizam se danas definira kao organski razvojni defekt mozga koji se očituje nemogućnošću razvoja jezika komunikacije i ostalih oblika društvene komunikacije. Javlja se u 2-5 djece na 10 000 rođenih i 1.5 puta je češći u muškaraca. Jedna je od teorija koja objašnjava autizam tzv. "teorija misli" koja podrazumijeva poremećaj sposobnosti procjene misli drugih ljudi. Normalna djeca ovu sposobnost stječu nakon 4. godine. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Često su opsesivno okupirana objektima u kretanju, svjetlošću, tekućom vodom ili rotirajućim objektima. Kod većine autistične djece poremećaj se prepozna kasnije u djetinjstvu, a težina ovisi najviše o kvocijentu inteligencije. Neka djeca postupno nauče govoriti i mogu pokazati izuzetnu nadarenost za matematiku ili umjetnost. Oko 30% autistične djece dobije epilepsiju. Sa starenjem sve osobine autizma postaju izraženije. Značajno poboljšanje se može očekivati u 1 od 20 djece. Uzrok autizma je nepoznat, a najvjerojatnije rezultat niza čimbenika.
Autizam je obilježen slijedećim osobitostima:
Odsutnost ili odgoda uporabe jezika i govora:
- ponavljanje riječi (eholalija) umjesto normalne verbalne komunikacije
- dodirivanje rukom i vođenje umjesto verbalnog zahtjeva
- izostanak verbalne komunikacije
Teškoće povezane s ostalom djecom i odraslima:
- izostanak kontakta očima (kad je osoba direktno ispred autističnog djeteta, ono gleda u bilo kojem pravcu, osim u osobu koja je ispred njega)
- očita distanciranost
- nedostatak zanimanja za ostalu djecu i ono što ostala djeca rade
- izostanak odgovora na verbalne zahtjeve
- bez odgovora kad se zove imenom
- izbjegavanje fizičkog kontakta (čak i s roditeljima, braćom i sestrama)
- ravnodušnost prema drugim osobama koje pate ili boluju
Čudna ponašanja:
- zabavljanje sa samim sobom, okretanje, prevrtanje, pljeskanje dlanovima itd.
- neprimjereno smijanje ili ispadi bez vidljivog razloga
- neprimjerena povezanost za stvari
- opsesivno-kompulzivno ponašanje, npr. poredavanje stvari
- ponavljane čudne igre koje traju dug period vremena, npr. slaganje kocaka jedne na drugu pola sata
- inzistiranje na rutini i ne-mijenjanju ničega u okolini. Teško doživljavaju prekid rutinskog rasporeda i promjene
- moguće nanošenje ozljeda samom sebi ili agresivno ponašanje prema ostalima
Promjene osjeta
- hipo (smanjena) ili hiper (povečana) aktivnost 5 osjetila
- abnormalni odgovori na osjete
- manjak odgovora na bol ili pretjerano reagiranje na nešto što izgleda nebitno, kao npr. zatvaranje vrata
Osjetni poremećaji
Da bi se potpuno razumio autizam, potrebno je detaljno poznavanje promjena osjetila s kojima se autisti suočavaju. Za tipičnu i normalnu osobu, normalno funkcioniranje naših pet osjeta uzimamo kao zdravo za gotovo:
1. vid
2. sluh
3. opip
4. okus
5. miris
Neki primjeri utjecaja oštećenog osjetnog sustava:
Šetnja kroz susjedstvo
Tipičnoj osobi nije problem šetati niz ulicu s prijateljem, razgovarati, čuti zvukove susjedstva u pozadini, mirisati rascvjetale proljetne cvjetove i možda žvakati žvaku, sve u isto vrijeme.
Za autističnu osobu, s poremećajem osjetnog sustava, ovo tipično iskustvo može biti potpuno preplavljujuće. Autist može biti posve nesvjestan zvukova iz susjedstva, ako npr. prodornog zavijanja sirene hitne pomoći ili može biti posve obuzet mirisom latica u cvatu. Sunce koje sja kroz krošnju stabla može biti takvo intenzivno iskustvo koje blokira sve ostale funkcije autista pa se on/ona ne može koncentrirati na hodanje niz ulicu.
Ova nemogućnost miješanja osjeta duboko pogađa sposobnost djelovanja, reagiranja i ponašanja na "normalan" način.
Neke činjenice o autizmu
- autizam je treći nasljedni razvojni poremećaj po učestalosti, nakon mentalne retardacije i cerebralne paralize
- autizam je češći poremećaj nego multipla skleroza, cistična fibroza ili tumori dječje dobi
- za istraživanje autizma izdvaja se svega 5% sredstava u odnosu na druge bolesti slične pojavnosti i učestalosti
Dodatne činjenice
- mnoga djeca autisti napreduju enormno dobro te se nakon nekog vremena ne razlikuju od vršnjaka
- bihevioralne terapije, pravilna prehrana, nadomjesno davanje vitamina i minerala te medicinske intervencije su neki od tretmana koji se s uspjehom koriste
- neke od navedenih intervencija smatraju se eksperimentalnim i ne podupire ih medicinska zajednica
- autizam je stanje čije je liječenje izostavljeno s popisa bolesti nekih osiguravajućih društava u inozemstvu
Pristupi liječenju poremećaja organskih sustava
Dok većina srednjestrujaških smatra slijedeće informacije najmanje upitnima, me postoji alternativa za liječenje bioloških problema koji postoje u velike većine autistične djece. Često se kao jedina pomoć nude antidepresivi. Iako oni mogu dovesti do olakšanja, ne pomažu u rješavanju temeljnog fiziološkog problema koji može postojati.
Kod većine autista postoje nepravilnosti u 4 velika organska sustava: živčani, imunološki, endokrini i probavni sustav.
Prvi je korak testiranje, testiranje i opet testiranje. Neki od preporučenih testova uključuju, ali nisu ograničeni na: alergija na hranu, organske kiseline, aminokiseline, određivanje nivoa serotonina, imunološka testiranja (uključujući razinu antitijela), funkcija jetre, štitne žlijezde, prisustvo teških metala u organizmu, neurološki testovi kao što su: MR, EEG, CT. Testiranja probavnog sustava, kao što su endoskopske pretrage, mogu se također ordinirati kos autističnog djeteta s probavnim simptomima. Sve ovo se čini poprilično opsežno, a i skupo za zdravstveni sustav. Najbolji je pristup jedna po jedna pretraga. Potrebno je rješavati problem po problem i svakom problemu prići posebno.
Nutricijske intervencije kroz nadomjestak minerala i vitamina čini značajni dio liječenja autizma. Mnogi pristupi će pozitivno utjecati na ponašanje. Osnovna je postavka da će djeca, što se bolje osjećaju, bolje učiti. Nadomjestak vitamina i minerala bit će osnovica za poboljšanje zdravlja što će potaknuti većinu bihevioralnih/govornih/okupacijskih vježbi.
Dijetalna ograničenja - hrana bez glutena (brašno, riža, zob i ječam) i kazeina (mlijeko)
Jedan od pristupa liječenju autizma je i prehrana bez glutena i kazeina. Kazein i glutein su slični proteini koji kod neke autistične djece mogu negativno utjecati na moždane funkcije te uzrokovati pojavu kožnih i probavnih simptoma. Prije početka ovakvog načina prehrane potrebno je posavjetovati se s pedijatrom ili obiteljskim liječnikom.
izvor: http://www.medicina.hr
_________________
|
|
Registracija
