Nema bojazni za donore maticnih stanica

sara_d

Stručnjaci sa Kongresa hematologa u Beču kau da je procedura doniranja matičnih stanica sigurna.

Doniranje matičnih stanica je gotovo sigurno bezrizično i često je jedina ansa za preivljavanje mnogih pacijenata sa tekim bolestima krvi i kotane sri. Bio je to zaključak donesen nakon opservacijske studije provedene od strane Medicinskog fakulteta u Hanoveru, a koji je prezentiran na kongresu Europske udruge hematologa u Beču.

> Donori matičnih stanica spaavaju ivote!
Jedini način za potpuno izlječenje većine tipova leukemija jest transplantacija hematopoetičkih matičnih stanica, od prikladnog donora. Liječnici ne bi mogli pozivati na doniranje matičnih stanica čiste savjesti kad ne bi bili sigurni da je procedura liena svakojake opasnosti po donora. U prolosti je bilo nekoliko izoliranih slučajeva donora koji su nekoliko godina nakon doniranja matičnih stanica oboljeli od leukemije. Kako bi se istraila povezanost između doniranja matičnih stanica i oboljenja od nekog tipa leukemija unazad petnaestak godina provedeno je vie različitih studija diljem svijeta.

Kongres EUH, vodeće udruge stručnjaka s područja hematolokih bolesti u Europi, ove se godine odrao u Beču. Jedan od predavača toga kongresa dr. Michael Stadler, stariji liječnik Odjela za hematologiju, hemostazeologiju i onkologiju pri Medicinskom fakultetu u Hanoveru, predstavio je rezultate posljednje studije na tu temu. Od oujka 1994. pregledali smo i pratili gotovo 600 donora kotane sri i perifernih matičnih stanica te smo zaključili kako je doniranje matičnih stanica sigurna procedura. Dosad nismo otkrili ni jedan jedini slučaj leukemije među naim donorima, a postotak neeljenih nuspojava dosegao je jedva jedan posto među naim pacijentima.-veli dr. Stadler.

Studija je uključila 596 donora starosti od 1 do 71 godine, od čega je bilo 60% mukih i 40% enskih subjekata. U studiju su bile uključene obje metode doniranja hematopoetičkih matičnih stanica, dakle i doniranje kotane sri punkcijom kako i moderna metoda leukafereze, izolacije matičnih stanica iz periferne krvi.

> Punkcija i leukafereza, dvije metode doniranja matičnih stanica
Dr. Stadler je pojasnio kako punkcija kotane sri moe biti izvedena jedino pod generalnom anestezijom, a pacijent nakon zahvata mora ostati jedan ili dva dana u bolnici radi opservacije. Kod tog zahvata uzima se između pola litre i litre mjeavine krvi i kotane sri iz zdjelične kosti, a ne iz kraljenice kako se često krivo pie, napominje dr. Stadler. Ta se mjeavina potom filtrira i transfundira primaocu putem intravenske infuzije, a sam zahvat traje oko jedan sat. Stanice kotane sri koje se na taj način odstrane od donora, nadoknađuju se uzastopnim rastom u vremenu od otprilike 2 tjedna od donacije.

Leukafereza je jo jednostavniji i ugodniji zahvat za donora. Kod tog zahvata matične stanice ne uzimaju se iz kotane sri već iz perifernog krvotoka, znači iz vene na ruci. No ovaj postupak, za razliku od prethodnog, zahtjeva prethodnu biokemijsku pripremu donora. Kroz period od 5 dana prije samog zahvata, donor prima granulocitne faktore stimulacije kolonije, G-CSF. G-CSF je hormon koji tijelo proizvodi i otputa u krvotok u slučaju upale ili infekcije kako bi stimuliralo proizvodnju bijelih krvnih tjeleaca. Ako pak se prepie kao lijek u velikim dozama, ubrzava sveukupni rast krvnih stanica te dovodi do otputanja matičnih stanica iz njihovog prirodnog okruenja u kotanoj sri u krv. Nakon to te matične stanice pronađu svoj put do periferne cirkulacije, mi ih metodom leukafereze na jednostavan način moemo izolirati te upotrijebiti za transplantaciju.-dodaje Dr. Stadler.

> G-CSF nema veze leukemijama
Dugo se sumnjalo da je upravo G-CSF potencijalni aktivator razvoja leukemije kod donora, no dr. Stadler i njegovi kolege nisu uspjeli otkriti ni jedan jedini slučaj leukemije niti pak ijedan slučaj smrti kod svojih pacijenata u razdoblju od čak 12 godina trajanja studije. Tee komplikacije, kao na primjer trajna bol ili tromboza, javile su se kod svega 5 pacijenata te i s te strane upućuju na sigurnost i bezopasnost procedure. Autori studije naglaavaju kako gotovo sigurno ne postoji nikakva povezanost između aplikacije G-CSF-a uslijed biokemijske pripreme donora za leukaferezu i opasnosti od razvoja leukemije nakon obavljene donacije.

Na kraju navodi kako su naili na zanimljivo otkriće. Naime, kod jednog su pacijenta opazili pojavu sporadičnih epileptičnih napadaja, gdje bi subjekt nakon svake od dviju donacija doivio epileptičnu ataku. Postavlja se pitanje moe li G-CSF i kojim mehanizmima pojačati ili čak i aktivirati izvjesne ivčane stimulatore. Posrijedi je mehanizam kojem valja posvetiti pozornost.-zaključuje dr. Stadler.

(Izvor:medicinar)

Dobrodosli u Kutak za mame i bebe!!!! "Gost"